O volonterima župnih Caritasa: Zoran Jović, Boninovo

Ako među navijačima hrvatske nogometne reprezentacije vidite zastavu sv. Vlaha, ispod nje ćete naći našeg Zorana, strastvenog navijača, ali i našeg volontera koji je dugi niz godina uz Caritas Dubrovačke biskupije.

Opisao nam je njegov početak u Caritasu :“Na poziv bivšeg župnika don Ivice Pervana , negdje tijekom 2010.g. uz želju za aktivnijim djelovanjem Župnog Caritasa, odazvah se s mišlju da je to nešto usputno i povremeno bez velikog oduzimanja vremena. To  u konačnici i jest tako, ali u trenutcima kada je potreba onda je i potrebno i jače ljubiti i više  darivati, pa tako vatreno krštenje imao sam prilikom poplave u Slavoniji 2010.g. kada je na inicijativu našeg župnog Caritasa i organizirano prikupljanje paketa odjeće, obuće, higijenskih potrepština i nekvarljive hrane. Odaziv župljana kako starijih, a posebno mladih nam je dao potvrdu da smo tek na početku karitativnog davanja sebe drugima.“

Ispričao nam je i kako je došlo do termina članovi i Prijatelji Caritasa u čemu je i sam sudjelovao:

„Nakon toga, a uz povremene sastanke došli smo do zaključka kako bi bilo potrebno osim samih članova župnog Caritasa uključiti i ostale članove župe, naše vjernike. Tako u našem izričaju i svim upitima i dopisima prema donatorima, ali izvještajima prema župljanima postade i ostade članovi Caritasa i Prijatelji Caritasa, jer bez njih puno toga ne bi bilo ostvareno, ali i naravno našu neizostavnu časnu sestru Mariju Marinelu Žuro. Tako Prijatelji Caritasa prije svih postadoše „naše bakice“, koje svojim znanjem, htjenjem i zalaganjem od 2011. zajedno sa nama članovima neumorno pred Uskršnje i vrijeme kroz Došašće provode u našim župnim prostorijama, te u Domu „Paola de Rosa“ kojima zahvaljujemo na susretljivosti u svakom trenu, izrađuju ukrase, kolače, vjenčiće, raznorazne decoupage ukrase koje i danas stoje kao lijepa i draga uspomena u kućama širom naše župe Sv. Petra, a li i širom usudio bi se reći i Biskupije, pa čak i šire.“

U pozivu volontiranja teško će ikad biti monotono što nam i sam Zoran svjedoči prisjećajući se zajedničkih akcija i izleta:

„Ali sve to bi bilo samo igra i zabava, da svi ti navedeni kolači, torte, ukrasi, baloni, vjenčići, svijeće i sve ostalo nisu „umnoženi talenti“ koje nam je Gospodin podario i umnožio do te mjere da prilikom svih prodajnih akcija cjelokupni prihodi su bili namijenjeni potrebitima naše župe, te su i oni na taj način doživljavali radosnije Uskrse i dočekivali rođenje Malog Isusa uz jaču svjetlost ljubavi .. djelotvorne ljubavi Caritasa. Kao nagrada svima njima (članovima i Prijateljima Caritasa) bi se organizirali hodočašća i izleti, od Zaljeva hrvatskih svetaca, Međugorja, Širokog Brijega, Mostara, Kraljici Mira u Hrasnom, špilji Vjetrenica u Zavalji i mjestu Ravnom... Osjećaj je uvijek isti „...blaženije je davati, nego primati...“

Iako je Zoran danas voditelj regije Dubrovnik za Narodne Novine, i dalje je uz Caritas kad god je to potrebno. Osoba je na koju uvijek možemo računati i spreman je pomoći kad god zatreba.

„Zbog gore navednih aktivnosti, stigao je i poziv da budem član Vijeća Caritasa Dubrovačke biskupije kao predstavnik dekanata Grad 1. Tu u manjoj mjeri , ali u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama sudjelujem na poziv bivših i sadašnjih Ravnatelja i Predsjednika, te tu posebno želim iskazat posebnu zahvalnost svima na svom doprinosu, a osobito zahvalnost na hodočašćima u Blato zaštitnici našeg Biskupijskog Caritasa, blaženici Mariji od Propetog Isusa Petković.“

Zahvalni smo dragom Bogu na svakom volonteru,

a pogotovo kad daruje nekome ovako otvoreno srce kao što je darovao našem Zoranu. Njegovo nesebično i uvijek s ljubavlju ispunjeno darivanje motivira i nas koji ga poznajemo, da možemo uvijek dati bolje i više.

A vjerujemo i da će njegova priča potaknuti neke od vas na volontiranje.