Novosti

17.tjedan psihologije: Silvija Sokal Gojavić-Prokrastinacija

   22.02.2024.
U sklopu 17. tjedna psihologije donosimo tekst naše voditeljice Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije, klin. psihologinje Silvije Sokal Gojavić na temu prokrastinacije

 


„Što možeš učiniti danas – ne ostavljaj za sutra“

Poznata izreka koju bi bilo mudro koristiti. Jer sutra je neizvjesno, u sekundi se sve okrene, stoga bismo tebali uložiti svu svoju energiju u sad i ovdje.

Lakše reći nego učiniti. Puno ljudi se bori s odgađanjem pojedinih zadataka i poslova do zadnjeg momenta.

To odgađanje, odugovlačenje s počinjanjem određenih zadataka zove se prokrastinacija.

Važno je zapamtiti da oni koji prokrastiniraju nisu nužno i lijeni, naime oni koji odgađaju započinjanje nekog zadatka najčešće se bave nečim drugim, nalaze razne „izgovore“ za ne započinjanje obavljanja zadatka, dok oni koji su lijeni zapravo ništa ne rade.

Zašto to radimo?

Razloga ima više, a nalazi istraživanja pokušavaju dati odgovore.

Prokrastinacija nikada nije korisna. Najviše istraživanja ovog fenomena provelo se na studentima, i većina rezulatata pokazuje da je korelacija između prokrastinacije i prosjeka ocjena negativna – dakle, ocjene na ispitima su lošije što osoba više odgađa učenje do zadnjeg trenutka. Neki studenti tumače da dan-dva prije ispita kad već počne lagana panika zbog približavanja datuma polaganja – kao da su više fokusiraniji, bolje se mogu koncentrirati, jer zapravo nemaju više prostora za izbjegavanje. No, za učenje zadanog gradiva ipak treba vrijeme da se ono„slegne“, poveže, pohrani, kako bi naučeno doveli do razine reprodukcije, pa bi tada i postignuće bilo bolje.

Istraživanje i na studentima u Hrvatskoj pokazalo je negativnu povezanost između prokrastinacije i akademskog postignuća. Dakle studenti koji su izvještavali o većoj prokrastinaciji, imali su niže akademsko postignuće (Goleš, 2019.).

Često nismo motivirani, pogotovo kad u zadatku kojeg trebamo obaviti ne vidimo smisao.

Nema razlike po spolu, no neka istraživanja pokazuju da su muškarci više skloni prokrastinaciji.

Osobe sklone prokrastinaciji odgađaju liječničke i dijagnostičke preglede.

Pokazalo se i da tendencija prokrastinaciji s godinama opada, što se može protumačiti na način da pojedinci mogu naučiti kako izbjeći prokrastinaciju.

Koliko je prokrastinacija povezana s osobinama ličnosti, pokušala su se baviti brojna istraživanja.

Rezultati su prilično neujednačeni za različite osobine ličnosti, no oni koji su jasniji tiču se savjesnosti – gdje je nađena negativna povezanost s prokrastinacijom. Dakle, osoba koja je savjesna, odgovorna, manje će prokrastinirati.

Perfekcionisti ne moraju nužno prokrastinirati, pokazala su pojedina istraživanja.

Buntovni i neprijateljski nastrojeni pojedinci ne vole zadane rokove, žele imati autonomiju i skloniji su odgađati zadatke.

Pozitivna povezanost između prokrastinacije i straha od neuspjeha pronađena je u velikom broju istraživanja. Zapravo, ukoliko pojedinac nema povjerenja u vlastite sposobnosti, strah od neuspjeha bit će izraženiji i više će prokrastinirati.

Također nisko samopoštovanje (vrijednosna slika o sebi) doprinosi sumnji u svoje sposobnosti (niska samoefikasnost) što dovodi do prokrastinacije.

Dosta istraživanja tumači odgađanje započinjanja nekog zadatka – nemogućnošću samoregulacije. Međutim, kad mjerimo samoregulaciju – ona se odnosi na neku završenu prošlu izvedbu, dok samoefikasnost za samoregulaciju (dakle uvjerenje samo sposobni planirati u budućnosti, regulirati svoje vrijeme, postaviti ciljeve, držati ih se, te imati uvida u svoje kognicije, motivaciju i ponašanje) se pokazala boljim prediktorom prokrastinacije.

Istraživanje na našoj studentskoj populaciji pokazalo je da postoji negativna povezanost između prokrastinacije i akademskog postignuća, akademske samoefikasnosti, samoregulacije, samopoštovanja te samoefikasnosti za samoregulaciju(Turalija 2012.g.).

Što učiniti, kako prestati odgađati?

Pokušajte najprije razmisliti o svojim ciljevima koje želite postići, kao i načinima na koji se ti ciljevi mogu ostvariti, i onda krenite s izradom rasporeda aktivnosti i koraka prema ostvarenju tih ciljeva.

Ako je zadatak veći (npr.godišnji ispit) podijelite ga na manje dijelove, napravite plan učenja po danima, s pauzama, i nagradite se na kraju dana kad uspijete postići sve što ste isplanirali.

Zgodna metoda je i „2 minute“ koja kaže da krenete u određenu aktivnost samo dvije minute (npr. brisati prašinu), gdje je zapravo velika vjerojatnost da će kad već počnete s nekom aktivnošću ona ipak trajati duže.

Radite na svome samopoštovanju, samopouzdanju. Oprostite sami sebi, suosjećajte sa sobom kao što biste učinili s nekim vama bliskim koji također ima sklonost odgađanju.

Silvia Sokal Gojavić, klin.psiholog, Voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije

 

© 2021-2024 Caritas Dubrovačke biskupije